U starom kaštelu na stazi uz more, u prostoru nekadašnjeg poštanskog ureda, a još ranije spremišta za ribarske arte, ljeta 2012/13/14/15 oblikovani su projekti i proizvodi vezani uz povijest, prirodu i ljude Stare Novalje.

Program izložbi i događanja , namijenjen svima "ki nam dojdu i volu ovo misto", bio je rezultat suradnje Umjetničke radionice Petikat, Grada Novalje, mjesta Stara Novalja i Ministarstva kulture RH.

Četiri godine kasnije, početkom kolovoza 2019-e, ispred novog mjesnog doma u Staroj Novalji, osvanuo je plakat s poznatim znakom Sunca. 

A primjećen je i Stanislav. 
What the hell is he building in there? 

'Vidim ja, ti si tu sretan', govori mi s osmijehom neki dan u galeriji Grgo, dugogodišnji kroničar mjesta, načinom života danas možda i najvjerniji čuvar tradicija Stare Novalje. 'I ja sam sretan kad to vidim, i sve ovo ča se tu radi. I to je velika stvar, da znaš... Sada, kako vrijeme bude prolazilo, ti ćeš pomalo otkrivati i drugu stranu Stare Novalje... Ali ne daj se i drži se ti samo ovoga, dobroga.'

Kad je Grgo bio dječak - pričao mi njegov rođak - poveo ga otac Tone sa sobom na žurnadu. Nadnicu prvu težačku zaradit. Okopavao se vinograd cijeli božji dan. I kopao je Grgo koliko je išlo, trebalo je pokazat da se zna i može. Ali poslije par sati motika sama zakrene na stranu, sasiječe trs. Prvo jedan, pa i drugi. Kad je i treći pao, kaže gazda ocu: "Tone. Mali dobro kopa, ali slabo nišani."

Prođe ljeta šezdeset. Grgo je ovčar-pjesnik. U knjizi Pažka pučka poetika Nikola Crnković o Grgu piše: Nikada zaposlen u nekoj tvrtki, nikada živio izvan Stare Novalje, nikada primao plaću od kakvog stalnog zaposlenja. Nadničario bi kad bi ga tko tražio. Uvijek pomagao, pružao ruku suradnje, od volje se nalazio na zajedničkim poslima sa svima znanima, ne pitajući unapried ča će dobit. (...) Ono pak što je nepromijenjiva konstanta nije on sam, nego obitelj iz koje je potekao, koje više nema, ali koja u njemu i kroz njega stalno funkcionira. 

Pol je života Grgo teštamente skladao, stotine događaja u stihove zgusnuo. Ali su bila vremena kad si mogao tako ljudima sve reć, pa i najgore o njima, ako je od srca i u zajebanciji. Onda se nešto promijenilo, kaže. Pa nit više zna nit prati. Ali svaki dan po 20 kilometara po Zaglavi učini. Ponekad i triput dnevno ode do ovac, i još tko zna gdje po inspiraciju. Kažu da živi na isti način kako mu je živio i djedov otac, a i toga oca djed. Nit prodaje nit iznajmljuje. A nit više zna gdje su mu svi slavni teštamenti. Žilav, impregniran, svoj, preplanuo, najjači je glas ako krene u Svetom Petru nedjeljom. A osjetljiv - preko svake mjere, kažu.

Utoliko mi godi Grgov kompliment i svaka njegova posjeta galeriji. Kopam ljetos skoro kao on na prvoj žurnadi. Volio bih pokazat da se može. Ostalo i nije na nama.