U starom kaštelu na stazi uz more, u prostoru nekadašnjeg poštanskog ureda, a još ranije spremišta za ribarske arte, ljeta 2012/13/14/15 oblikovani su projekti i proizvodi vezani uz povijest, prirodu i ljude Stare Novalje.

Program izložbi i događanja , namijenjen svima "ki nam dojdu i volu ovo misto", bio je rezultat suradnje Umjetničke radionice Petikat, Grada Novalje, mjesta Stara Novalja i Ministarstva kulture RH.

Četiri godine kasnije, početkom kolovoza 2019-e, ispred novog mjesnog doma u Staroj Novalji, osvanuo je plakat s poznatim znakom Sunca. 

A primjećen je i Stanislav. 
What the hell is he building in there? 

 

Ribar u pričuvi - napisao je za sebe u Jurovim pismama. Pa što je onda Tonči po aktivnoj vokaciji? Da brine o vrtu s najukusnijim povrćem svjedočimo godinama. Da je maslinar čije je ulje vrhunsko (i da ga ne prodaje, ali za prijatelje da se uvijek najde), znamo. Da kuća na kojoj je pisalo Marušić ima vjerne goste koji su odavno obiteljski prijatelji, opće je poznato. A da je pjesnik, a ne tek po misiji Jurin glasnogovornik, dokazuju pisme koje slijede.

Meni se pak čini da sin ribara Josipa, dječak koji je dijelio obrede tradicionalnog lova s najstarijim mešćaranima tada, nikad ne može u pričuvu. Ali da je čuvar - jest. O ovoj uvali, njenom moru i podmorju, nebu i ljudima, Tonči zna sve. Zato ga i vezala lipota.

 

KAD BONACA OTVORI BARKUNI

Val se pini pritisnut od bure
i proliva puntu od Pasture.
Ledon bura pasiva mi lice,
dok te pazin, gori od Glavice.

Kad me jugo okrene u orcu
Zajadrit ću prima Samotvorcu.
Južni vetar tepal pozdrav šalje
lipoj vali od Stare Novalje.
    
Letnje žege kad zagriju žali,
lahor s mora nosu maestrali,
a more je kako velo platno,
piturano u modro i zlatno.

A najviše dušu mi napuni
kad bonaca otvori barkuni,
pa lipotu u moru ogleda
s Planjke žala, sve do punte Deda.

Tvoja me vezala lipota,
da ostanen celoga života.
Neka Bog da i Marija Divica,
da nan ovde ostanu i dica.

PRIČA O TEŽAKU

škrta je zemlja mešćarska
ocidna je i salbunjiva
al joj treba ruka težačka
i škrta zemlja isto dariva

kroz smokvu suncem pocukaranu
od grozja vino ko medicina
rod masline obišenu granu
težak piva a prebita škina

melem od zemlje na spucane ruke
jer zemlja sama po sebi liči
ne išće hlada, ne ćuti muke
težak još je samo u priči



MORE THAN TOURISM

ovo je moje more, moja vala
puno lipog ona mi je dala
a ovo je moj stan
sve skupa na dva miseca
afitan