KINO SKALE, 16.8.2013. u 21:00

Večer projekcija kratkih filmova održana je na starom ribarskom mulu ispred Kaštela. Uz premijerno prikazivanje eksperimentalnog filma Ruke koje govore (Talking Hands) Hrvoja Đukeza čije su sekvence snimljene u Staroj Novalji, vidjeli smo film Paris Klasje Habjan, potom 'video u progresu' Borisa Greinera pod nazivom Nikola i ja, te novi animirani film Danijela Žeželja Fibonaccijev kruh.
ruka5w-f5516c00047ee3217941f6d825244c71.jpg

Budući da svako pošteno starinsko kino ima i svoj dokumentarni žurnal na početku, prvo je prikazan HTV prilog s otvorenja galerije Skale do Sunca, autora Nebojše Stijačića. Potom, također u vezi s aktualnim nam projektom prikupljanja starih obiteljskih fotografija, prikazana je dokumentarna emisija Fotografije iz škafetina Ane Marije Habjan, priča o projektu Borisa Cvjetanovića i ostvarenju umjetnički i kulturološki iznimno vrijedne knjige fotografija sakupljenih iz obiteljskih riznica mještana Žuljane na Pelješcu.

A u pet minuta trajanja autorskog eksperimentalnog film Talking Hands Hrvoja Đukeza (2013) svjedočili smo spoznaji da naše ruke, mimo svih zadaća koje im dajemo, vode i svoj samostalan, neovisan život i da u tim trenucima govore o nama znatno više i drugačije nego što bismo vjerojatno htjeli. Vidimo, štoviše, da u tim svojeglavim trenucima čak i komuniciraju međusobno s drugim takvim oslobođenim rukama - i tko zna kakve se tu sve zakulisne igre pletu... pa nam taj Hrvojev dosljedno izdvojeni kadar naše svakodnevice na kraju daje za misliti (i zamisliti) i više nego što nam možda odgovara u toploj ljetnoj večeri i prijateljskom društvu.

Kadar iz filma Nikola i ja Borisa Greinera, videa u progresu započetog 2005. Kratki fragmenti snimani u višemjesečnim razmacima bilježe oca i sina u šetnji kroz godine na raznim lokacijama. Treba li reći da je Nikola visinom dostigao oca upravo u staronovaljskoj sekvenci snimljenoj dan prije projekcije?

Film Paris Klasje Habjan iz 2012. trominutni je kolaž poetskih videozapisa snimljenih u Parizu, a zabilježenih i montiranih logikom koju je profesor Davor Mindoljević nazvao više slikarskom nego li filmskom... Impresionistička, estetski dojmljiva razglednica mlade autorice iz prve posjete starom gradu umjetnosti.

Novi animirani film Fibonnacijev kruh Danijela Žeželja (8 min), ostvaren 2012. u koprodukciji Zagreb filma i Petikata, film je kojemu je redatelj ujedno i scenarist i crtač i montažer. Junak priče je pekar koji noću mijesi i oblikuje svoje osobite spiralne kruščiće, da bi ih danju trokolicom razvozio po gradu, a ono što mu preostane podijelio beskućnicima. U sklopu tog svakodnevnog rituala, u vlastitim snovima i sjećanjima, pekar putuje kroz topografiju gradskog labirinta do konačnog susreta s velikim kitom, metaforom univerzalnom poput gladi i kruha.
Film je napravljen tehnikom slikanja slike preko slike - akrilikom, valjcima i kistom, na velikom formatu platna. Proces slikanja fotografira se u vrlo kratkim razmacima, te se fotografije potom obrađuju i montiraju u narativne sekvence. Montaža se odvija u nekoliko faza, do konačne selekcije kadrova i usklađivanja ritma slika i njihovog osvijetljenja s dramaturgijom priče i glazbom. Koristeći baroknu igru svjetla i sjene, metamorfoza slika stvara jedinstvenu estetiku koja gradi ritam i atmosferu priče i prirodno je spaja s prostorima sna i sjećanja. Likovnost, zvuk, ritam i vrijeme animacije povezani su i čine jedinstveni jezik pripovijedanja.

Fibonnacijev kruh upravo se prikazuje na svjetskim festivalima, a projekcija u Staroj Novalji poklopila se s projekcijom na Anima Mundi festivalu u Sao Paolu.