U starom kaštelu na stazi uz more, u prostoru nekadašnjeg poštanskog ureda, a još ranije spremišta za ribarske arte, ljeta 2012/13/14/15 oblikovani su projekti i proizvodi vezani uz povijest, prirodu i ljude Stare Novalje.

Program izložbi i događanja , namijenjen svima "ki nam dojdu i volu ovo misto", bio je rezultat suradnje Umjetničke radionice Petikat, Grada Novalje, mjesta Stara Novalja i Ministarstva kulture RH.

Četiri godine kasnije, početkom kolovoza 2019-e, ispred novog mjesnog doma u Staroj Novalji, osvanuo je plakat s poznatim znakom Sunca. 

A primjećen je i Stanislav. 
What the hell is he building in there? 

 

Napokon samostalna autorska izložba slikara i dizajnera čija kreativna i energetska prisutnost od samog početka određuje projekt Skala do Sunca. Hrvoje Đukez na vrlo osobit način ostvaruje i postavlja ciklus slika posvećen amblematskoj vizuri Stare Novalje, pogledu na drugu stranu njenog zaljeva.

“S donjeg kraja i metamorfoze pejzaža nekako postaju strip.Uloviš se odjednom kako, s donjeg kraja, loviš likove u apstrakciji i slijediš neku priču. Okolnosti bi mogle biti, s jedne strane - godišnja doba, ali s druge strane (donje) lako moguće da se radi o nekim suptilnijim vremenskim
kategorijama u kojima prednost preuzima da li kamen da li makija. Pitaš se je li to sve skupa donji kraj nekakve grafičke mape u kojoj su stvari svedene na osnovne crte. I još se pitaš kako je moguće slikati more bez mora. To je, bit će, more s donjeg kraja, gdje je ionako sve more.”

(Katarina Mažuran Jurešić)

“Crte urezane u krajolik staronovaljskog Donjeg kraja nisu samo trag ljudske ruke (suhozid koji dijeli komade zemlje) nego trag uvjetovan krajolikom, koji je grub, škrt, strm, oštar i vječan, upravo onakav kakva je priroda nasuprot nama, sila neupitna kojoj smo gosti, svjedoci i prolaznici. Taj ljudski trag, suhozid nastao iz nužde i praktičnosti, gledan iz daljine pretvara se u neobičan grafički rukopis. Hrvojev odabir tehnike za ovaj ciklus slika, miješanje medija i materijala, hrabro i originalno, želi vizualizirati spoj ruke i prirode i izraziti poštovanje elementarnoj snazi krajolika koji u svom miru i stalnosti propituje naš nemir. Ribar koji jutrom privezuje barku razgovara s nebom, morem i donjom bandom, pa i Hrvoje, kao metaforički ribar, razgovara i crta svoj razgovor.”

(Danijel Žeželj)